14. 10. 2019.
Kao što smo i najavili naša ekspedicija u sastavu: predsjednik saveza Tihomir Mamić, team menager Slaven Kovačević (tehnički dio) te Dragutin Pečnjak, Ivica Cavrić, Alan Ljubić i Dean Biškupić (sportski dio) zaputila se u Rumunjski Cluj kako bi predstavili HPS na Generalnoj skupštini WDF –a (tehnički dio) i natjecali se na svjetskom kupu najveće pikado obitelji na svijetu (sportski dio), koji je trajao od 7. do 12. 10. 2019. godine.
Hrvatski pikado stao uz bok najvećih
Već u ponedjeljak na rasporedu je bila Generalna skupština WDF-a na kojoj je jedna od točaka dnevnog reda bila i točka: „Prijem novih članova“. Kako smo već i pisali na ovim stranicama, HPS je tijekom prošle i u toku ove godine snažno lobirao i ispunjavao sve preduvjete kako bi mogli pokucati na vrata te prestižne pikado asocijacije. Službeni dokument o prijemu u pridruženo članstvo HPS je zaprimio 30. 1. 2019. godine. Taj dokument bio nam je dodatni vjetar u leđa kod ispunjavanja aplikacija za punopravno članstvo, tako da smo od ove skupštine s pravom očekivali pozitivne odgovore.
Na samoj skupštini nije bilo lako, morali smo kroz neposrednu prezentaciju uvjeriti službene predstavnike 56 nacionalnih saveza koliko smo ustrajni u namjeri da klasični pikado u Lijepoj Našoj dignemo na razinu koja će zadovoljiti razna povjerenstva WDF-a. Nelagodan je bio osjećaj kad smo morali na trenutak napustiti dvoranu kako bi stalne članice međusobno raspravile našu aplikaciju. Četvrt sata rasprave o HPS-u trajali su kao vječnost (po glavi se motala i solucija da nas ne prime), bilo je i takvih odluka u povijesti WDF-a. Nakon dvadesetak minuta Skupština je jednoglasno donijela Odluku o prijemu HPS-a u punopravno članstvo u WDF.
Ogroman uspjeh HPS-a koji otvara mnoga do sad zatvorena vrata hrvatskim igračima, ali i ogromna odgovornost HPS-a prema toj svjetskoj federaciji s obzirom da WDF vrši kontinuirani monitoring nad svojim članicama o stanju klasičnog pikada u njima. Ako se ne dokažemo u natjecateljskom i organizacijskom segmentu vrata WDF-a će nam u perspektivi biti zatvorena. Dakle, sad sve ovisi o nama.
Natjecateljski dio
I u ovom djelu totalna nepoznanica zvana WDF Svjetsko prvenstvo. Potaknuti sjajnim rezultatima na elektronskom pikadu zadnjih godina i očekivanja su bila sukladna tim rezultatima, unatoč upozorenjima da je to neka sasvim druga dimenzija pikada. Na žalost, to su naši na surov način i osjetili. Prva i osnovna razlika je u sustavu natjecanja, jer tu nema popravka, nema lijeve strane, izgubiš-ispadaš. Automatski je i teže igrati kad u podsvijesti imaš da je to – to, da popravka nema. Osim u ekipnom dijelu u grupnoj fazi kad se igra Round Robin (svak sa svakim).
Ali, krenimo po redu. Naši su stvarno jako i glatko krenuli u pojedinačnoj konkurenciji. Ljubić je, doduše, bio slobodan prvo kolo, ali su Cavra (protiv Mongolca Altantulkhuur Myagmarsuren), Biška (protiv Simona Browna) i Pečnjak ( protiv Talijana Mattia Pinellija) krenuli furiozno te pomeli svoje protivnike identičnim rezultatom – 4:0! Istim rezultatom u drugom kolu krenuo je i Picek (protiv Nemanje Smolića iz Srbije), ali su u drugom kolu, nažalost, svi ostali naši zapeli. Cavrića je izbacio Tom Burquel iz Luxemburga 4:1, istim rezultatom Biškupića Nick Kenny iz Walesa, dok je Šveđanin Oskar Lukasiak izbacio Dragutina Pečnjaka, tijesno, 4:3. Zato se Picek nije zaustavio nego je pao i Francuz Thibault Tricole, ali je među najbolja 32 ipak bolji od njega bio kasniji finalist prvenstva Australac Peter Machin 4:1. Machina je u finalu sa 7:6 pobjedio Novozelanđanin Darren Herewini, poznavajući rivalitet Ozzija i All blacksa vjerovatno bi Peter više volio da je izgubio od Piceka među 32.
Poslastica koju smo čekali i najviše polagali nade bilo je ekipno natjecanje. Neobičnost je da se igra svaki meč samo na 1 dobiveni leg - tko prije do devet. Ždrijeb nam je namjenio vrlo jaku skupinu s Rusima i Australcima. Start protiv Rusije i pobjeda 9:6 je taj optimizam i očekivanja i povećao. Drugi meč protiv aktualnih svjetskih prvaka, Australije, pokazao je da će biti teško. Unatoč porazu 9:8 bilo je razloga za zadovoljstvo i optimizam, jer smo sigurno prošli skupinu bez obzira na rezultat meča između Rusije i Australije. U knock out fazu između 32 najbolje reprezentacije ždrijeb nam je namjenio Hong Kong, pojačan Singapurcem Paulom Limom. Od 0:4 naši se fanatično vraćaju do 5:5 i kad smo pomislili da smo ušli u ritam neobjašnjivo se naša igra počela gasiti te je ostao krajnji rezultat 9:5 za reprezentaciju Hong Konga. Ispadamo iz ekipnog natjecanja i čekamo sutrašnji dan kad su na rasporedu parovi.
Priliku za popravak dojma naši su imali u turniru parova. Najbolji europski par na soft tipu i već dvije sezone nepobjediv par na hrvatskim mastersima, Pečnjak/Cavrić, zapeli su već u prvom kolu od Koreanaca Kim/Kim 4:1, a Biškupić/Ljubić pobjeđuju jake Norvežane Sivertsen/Elvevoll 4:2. Sljedeće kolo im je na žalost donijelo drugi engleski par Heydon/Atkins . Protiv velikog favorita naši se nisu baš dali tako lako, skupo su prodali kožu, ali i izgubili 3:4. Pobjednici parova za neupućene je iznenađenje, ali za one malo upućenije i nije. Prvaci svijeta u paru postali su Kanađani Jeff Smith i David Cameron. Smith je već nekoliko godina u nizu u finalu sjevernoameričkog kontinenta a prije nekoliko godina je igrao i finale BDO svjetskog prvenstva. Oni su u finalu pobjedili prvu englesku kombinaciju Mitchell/Day sa 6:2. Za usporedbu s “našim” soft tipom recimo i da su europski viceprvaci u soft tipu Koltsov/Oreshkin zapeli u osmini finala.
Tu je hrvatskoj priči na ovom svjetskom prvenstvu bio kraj. Za debut nije toliko loše, ali nije ni ono na što su nas naši najbolji igrači navikli, a to su puno bolji plasmani i titule. Za to ćemo se u budućnosti morati puno više potruditi i znoja proliti. Svjetskim prvacima je postao Wales (Jim Williams, Darren Bingham, Arwyn Morris, Nick Kenny) dobivši u finalu naše krvnike Hong Kong 9:7, koji su u polufinalu dobili engleze 9:5, dok je Wales do finala došalo pobjedama nad Australijom, Novim Zelandom i Nizozemskom.
Dodajmo na kraju da je po WDF-ovom sistemu bodovanja naša reprezentacija zauzela diobu 26.mjesta s Južnom Korejom, Grčkom, Njemačkom i Latvijom. Dakle, trenutno smo negdje na sredini od 52 zemlje koje su sudjelovale na ovom svjetskom prvenstvu. Najbolji po toj tablici bili su Nizozemci, ispred Walesa i Engleske.
Kod dama svoju BDO titulu svjetske prvakinje potvrdila je Japanka Mikuru Suzuki, pobjedom u finalu nad Detom Hedman, a u paru sa Mayumi Ouchi uzela je i titulu u ženskim parovima, u finalu porazivši Čehinje Cisarova/Gregurkova. Ekipno su engleskinje (Maria O’Brien, Lorraine Winstanley, Deta Hedman, Fallon Sherrock) bile najbolje u finalu pobjedivši Australiju 9:4, one su ispred Japana i Australije zauzele najvišu poziciju i na ukupnoj tablici. Još kad im se u budućnosti pridruži čudo od djeteta Beau Greaves bit će još jače. Imala je Beau mjesta po kvaliteti i u ovoj postavi ali je pojačala juniorsku englesku reprezentaciju. Muško čudo od djeteta Leighton Bennett nije nastupio.
Sljedeća velika smotra hrvatske reprezentativce očekuje sljedeće godine u 9-om mjesecu kada će se održati WDF Euro kup u Španjolskoj, a gdje je namjera nastupiti u juniorskim disciplinama, disciplinama za dame te u onoj muškoj seniorskoj.
|
|