Baner

EP NJEMAČKA U srijedu je okončan Kup nacija uz srebro naše muške reprezentacije

 

STRELOVITI VICEPRVACI EUROPE!
Sedam uzastopnih nastupa u finalima EP-a

Hrvatska pikado bajka u Geiselwindu i dalje traje. Srijeda je donijela nove dvije medalje, dva srebra koja su izborili muška reprezentacija u Kupu nacija, te ekipa JANJE TEAM na EP u disciplini Triple Mix. Posebno je vrijedan naslov viceprvaka Starog kontinenta muške reprezentacije. Sedmo EP za redom su Streloviti nastupili u finalu, što je već sada rekord koji će teško netko dostići.

U tom su nizu osvojena četiri zlata i tri srebra, a naši pikadisti ne namjeravaju se zaustaviti na toj brojci. Sljedeće godine EP će biti u Hrvatskoj i postoje svi preduvjeti da se čudesni niz nastavi.

Super iskusna i kvalitetna reprezentacija Češke prekinula je niz Strelovitih od četiri uzastopna naslova europskih prvaka, ali unatoč tome naši dečki zaslužuju maksimalnu ocjenu za svoj nastup. Bila je velika nepoznanica kako će ekipa reagirati na izostanak Borisa Krčmara, čovjeka koji je bio lider i uz njega su svi igrali opušteno i bez pritiska. Ali pokazalo se da su Vladimir Lešić, Krešo Kranjčina, Zdravko Antunović, Dragutin Pečnjak i junior Matija Gazibara sposobni nositi se sa svim najboljim reprezentacijama Starog kontinenta.

– Mislim da smo postigli maksimum koji smo mogli u ovom trenutku jer je Češka ove godine bila za klasu bolja od svih. Nismo znali kako će ekipa reagirati u ovom sastavu, bez Borisa, ali pokazalo se da smo bili prava klapa i presretan sam zbog osvojenog srebra – rekao je kapetan reprezentacije Vladimir Lešić.

NOVI TRILER PROTIV BELGIJE

Nakon što su naši u utorak pobjedama protiv Italije i Švicarske izborili finale lijeve strane, u srijedu ih je već u devet sati ujutro čekao novi sudar s Belgijom za plasman u veliko finale. Jučerašnji šokantan poraz od Belgijaca nakon našeg vodstva 8:3 još uvijek se prepričavao među igračima, ali svu su bili odlučni da se nešto slično ovog puta neće ponoviti.

I naši dečki su krenuli uraganski. U prvom krugu je Lešić pobijedio Francoisa Schweyena, Kranjčina je bio bolji od Tanguya Borre i Antunović od Kurta van de Rijcka, dok je Pečnjak izgubio od Francisa Emontsa. Nakon drugog kruga već je bilo 7:1 jer su slavila sva četvorica naših igrača. Još kada je Antunović u trećem krugu dobio Borru i povećao na 8:1 činilo se da je sve gotovo, do trijumfa je nedostajao samo još jedan set. I onda se dogodio deja vu.

Van de Rijck je dobio Kranjčinu, Schweyen Pečnjaka i Emonts Lešića za smanjenje vodstva na 8:4 pred početak četvrtog kruga. Hladnokrvi Belgijci koji rijetko kada pokazuju emocije odjednom su podignuli razinu svoje igre i počeli pogađati sve što požele. Naši igrači se nisu opustili, znali su da treba do kraja odigrati ozbiljno, a vjerojatno je svima u podsvijesti bio jučerašnji nevjerojatni poraz od istih protivnika.

PAROVI DONIJELI SPAS

Među brojnim hrvatskim navijačima koji su pratili meč zavladala je nervoza, svi su se pitali: Pa zar je moguće da će se ponoviti ista priča od jučer? I ponovila se. Belgijci su u četvrtom krugu dobili sva četiri meča za poravnanje na 8:8. Sada su se već okupili i neutralni promatrači koje je zanimalo kako će se ova drama okončati. Napetost je pred početak odlučujućeg meča parova dosegnula vrhunac, čak su se i inače suzdržani belgijski navijači podignuli na noge jer više nitko nije mogao mirno sjediti.

Naši su odlučili spojiti iznimno raspoloženog Antunovića koji je igrao odlično i dobio tri pojedinačna meča, s Kranjčinom, a njima se suprostavio par Schweyen i Emonts. Na drugom aparatu sudarili su se Lešić i Pečnjak protiv van de Rijcka i Borre. Oba naša para su bolje ušli u susret i odmah na startu stekli prednost koju su održavali tijekom cijelog meča. Iako se činilo da su Belgijci gotovi jer su im oba para bila u velikom rezultatskom zaostatku, naši navijači nisu započeli sa slavljem sve dok oba naša para nisu pogodili izlaze.

Ovog puta Belgijci nisu uspjeli izvesti još jedno čudo, dva puta se vratiti iz mrtvih protiv tako kvalitetnog protivnika. S druge strane naši su mogli odahnuti jer da smo ovo izgubili bila bi to tragedija epskih razmjera. Umjesto toga misli su svi usmjerili na predstojeće finale protiv Češke, sedmo uzastopno za Strelovite na europskim prvenstvima.

VELIKO RIVALSTVO ČEŠKE I HRVATSKE

Česi su već godinama među najjačim reprezentacijama u Europi, ali su imali peh da je u posljednje četiri godine postojala selekcija s kojom se nisu mogli nositi. Da nije bilo Hrvatske, Česi bi vrlo vjerojatno u posljednjih šest godina osvojili pet naslova europskih prvaka. Ovako se mogu pohvaliti “samo” sa dva.

U tom periodu traje naše međusobno rivalstvo koje je bilo žestoko za aparatima, ali uvijek iznimno korektno i sportski. Reprezentativci obiju zemalja su se toliko često međusobno susretali da su već izgrađena prijateljstva koja omogućavaju gledateljima da u sudarima Češke i Hrvatske mogu uživati u vrhunskim pikado predstavama bez međusobnih animoziteta koji se često znaju pojaviti u tako važnim susretima. Dovoljno je sjetiti se finala između Hrvatske i Poljske 2007. u Pragu kada je jedan poljski reprezentativac toliko isprovocirao naše igrače da je umalo došlo do fizičkog obračuna, a upravo zahvaljujući tome Poljaci su tada osvojili zlato.

Prvi put su se Češka i Hrvatska u finalima EP-a sudarili 2008. u Caorleu kada je slavila Češka, ali smo im u sljedeće četiri godine, u kojima smo se sudarili tri puta, to obilato uzvratili jer su Streloviti slavili u sva tri navrata.

FINALISTI EP-a POSLJEDNJIH 6 GODINA

GODINA

MJESTO

POBJEDNIK

FINALIST

2008.

Caorle, ITA

Češka

Hrvatska

2009.

Zadar, HRV

Hrvatska

Češka

2010.

Leukerbad, ŠVI

Hrvatska

Slovenija

2011.

Benidorm, ŠPA

Hrvatska

Češka

2012.

Antalya, TUR

Hrvatska

Češka

2013.

Geiselwind, NJEM

Češka

Hrvatska

 

Česi imaju toliko kvalitetnih igrača da bi vjerojatno mogli složiti tri reprezentacije koje bi se borile za medalju, a na posljednja dva EP-a osnovicu ekipe čine Karel Sedlaček, Michal Kočik i Martin Hoffmann. Ove godine vratili su dvojicu inače standardnih igrača, Pavela Drtila i Martina Popelku koji prošle godine u Antalyji nisu bili u sastavu reprezentacije zbog pravila da u ekipama za Eurokup mogu nastupati najviše dvojica reprezentativaca.

Tako su složili možda i najbolju ekipu do sada koja u Geiselwindu jednostavno nije imala dostojnog protivnika. U prvom kolu su razbili Španjolce (11:1), u drugom je neočekivano snažni otpor pružila Italija (9:8) koju smo mi jučer pobijedili sa 9:4, a nakon toga su pravu snagu pokazali u susretima protiv jakih Austrijanaca (9:3) i za nas neugodne Belgije (9:2).

DRTIL PREDVODIO ČEŠKI BLITZKRIEG

U finale su naši igrači ušli emocionalno iscrpljeni nakon drame protiv Belgije, dok su Česi bili silno nabrijani i željni revanša za brojne poraze posljednjih godina. Kada je započelo finale, dogodio se klasični blitzkrieg. Česi su prva dva kruga odigrali kao u transu, zvonilo je na sve strane, kompletna udarna postava Sedlaček, Drtil, Hoffmann i Popelka u svakoj ruci je bacala 100, 140 ili 180, a izlaze su pogađali u petom krugu. Naši se nisu ni snašli, a već je bilo 7:1 uz jedinu pobjedu Antunovića protiv Sedlačeka.

U trećem krugu su se naši malo pribrali i uzvratili udarac pobjedama Lešića protiv Popelke, Kranjčine protiv Popelke i Pečnjaka protiv Sedlačeka, dok je Antunović poražen od Drtila. Naši dečki nisu izgubili nadu, kapetan Lešić je uputio poruku ekipi: “Ajmo sada mi odglumiti Belgiju i okrenuti ovo!”

Ali Česi su danas ipak bili prejaki, u četvrtom krugu je briljantni Drtil pobjedom protiv Lešića upisao svoj četvrti trijumf u finalu te donio konačnih 9:4 za Češku. Naši su mogli jedino pružiti ruku protivniku i čestitati mu na zasluženoj pobjedi. Ako je netko dostojan naslijediti nas na pobjedničkom postolju, onda su to sigurno Česi.

MOMČADSKI PRISTUP DONIO USPJEH

Na kraju se može konstatirati upravo ono što je izjavio kapetan Lešić, dečki su objektivno gledano ostvarili maksimalni rezultat. U Njemačku se otišlo s ciljem da se nastavi kontinuitet osvajanja medalja koji traje od 2007. godine i u tome se uspjelo. Upisano je pet pobjeda i dva poraza od kojih se jedan mogao izbjeći (Belgija), ali vjerojatno to ništa ne bi promijenilo što se tiče konačnog rezultata.

Naša udarna četvorka djelovala je zaista kompaktno i složno na putu do srebra. Svatko je dao svoj doprinos u određenim fazama, svi su imali trenutke kada su boljom igrom potegnuli momčad do pobjede, ili su pak prolazili kroz krizna razdoblja kada bi ih izdao izlaz i izgubili dobivenu utakmicu. Kroz sve su prolazili kao momčad i to ih je dovelo do uspjeha.

Povratak Kranjčine u dres reprezentacije pokazao se kao pun pogodak. Krešo je ne samo dobro igrao, već je svojom ozbiljnošću i autoritetom ekipi donio dodatnu kvalitetu. Kapetan Lešić se mučio, nije to bila igra iz njegovih najboljih dana, ali unatoč tome je potegnuo u nekim ključnim trenucima poput teško izborene pobjede protiv Švicarske u 2. kolu, ili protiv neugodne reprezentacije Italije.

Copyright © 2017 Hrvatski Pikado Savez. All Right Reserve.
Partner of Joomla Perfect Templates